VI kvartalni watchdog izvjestaj slucaja "Bukovica", koji od kraja 2007. sprovodi NDC.

Piše: NDC

 
TEME IZVJEŠTAJA

1.         Tok istrage u Višem sudu u Bijelom Polju

2.         Aktivnosti na povratku prognanih

I  Prethodne informacije

            Više tužilaštvo u Bijelom Polju u decembru 2007. pokrenulo je istragu protiv sedam lica zbog sumnje da su izvršili masovni zločin u pljevaljskoj Bukovici '92’ i ‘93.god.  Tada je osam osoba izgubilo život, stotinu kuća popaljeno, nekoliko stotina stanovnika islamske vjeroispovjesti protjerano, a uništena su i dva vjerska objekta, čime je etnički očišćen prostor od oko dvije stotine kvadratnih kilometara.

            Početak istrage proglašen je službenom tajnom, a osumnjičeno je sedam crnogorskih državljana, nekadašnji rezervni pripadnici nižeg hijerarhijskog nivoa crnogorske policije i Jugoslovenske narodne armije.

            Prije godinu dana formirana je Državna komisija za obnovu Bukovice. Na njenom čelu je Predsjednik Filip Vujanović. Planiran je fond od četiri i po miliona eura koji bi se po predračunu trebao uložiti u bukovičku infrastrukturu.

            Slučaj Bukovica dobija najmanju pažnju javnosti od svih zločina učinjenih na teritoriji Crne Gore, iako su žrtve i počinioci građani Crne Gore, i što se sve desilo na teritoriji Crne Gore. Slučaj prati i kampanja određenih nacinalističkih krugova, koji zločin u Bukovici pokušavaju objasniti zločinom nad pravoslavnim stanovništvom u pograničnom dijelu Bosne i Hercegovine koji se dogodio skoro godinu dana kasnije od dana kada je započeo egzodus Bukovičana.

            Nansen dijalog centar, sprovodi watchdog slučaja Bukovica od kraja 2007. godine. Prethodno je javnim zastupanjem, kroz više aktivnosti, dao doprinos aktuelizovanju slučaja.                                   

II Glavne ocjene

1. Tok istrage u Višem sudu u Bijelom Polju

            Pod velom oznake službene tajne, po četvrti put u poslednjih godinu i po dana istražni sudija bjelopoljskog Višeg suda Milan Smolović, je završio istragu u slučaju ratnog zločina počinjenog u Bukovici. I pored okrilja tajnosti, NDC saznaje, da je sudija Smolović dodatno saslušavao prethodno već jednom saslušane svjedoke, žrtve progona iz pljevaljske Bukovice.

Žrtve progona su proširili svoja ranija svjedočenja novim detaljima, koji se odnose na pritiske vojnih i policijskih organa koji su činjeni prema stanovnicima, Bošnjacima iz Bukovice. Oni su potvrdili ranije iskaze o sistematskom pritisku i nasilju nad islamskim stanovništvom, koji je trajao od proljeća 1992. do ljeta 1993. što je imalo za posljedicu iseljavanje. Jedan dio njih ustvrdio je da su problemi nastali nakon što je u Bukovici instalirana policijska stanica. Pored policajaca oni navode i vojne rezerviste kao počinioce zlodjela.

Prije toga je, tokom mjeseca marta, saslušao u Beogradu i Bijelom Polju deset vojnih zvaničnika koji su se 1992. i 1993. nalazili na odgovornim pozicijama u nekadašnjoj Vojsci Jugoslavije, koja je zajedno sa crnogorskom policijom kontrolisala u tom periodu prostor Bukovice.

Vojni dužnosnici su negirali bilo kakvo organizovano učešće vojnih jedinica u etničkom čišćenju i ubistvima u Bukovici. Oni su isticali da je prema civilnom stanovništv postupano prema pravilima i da je veoma uspješno obezbjeđivana granica Crne Gore prema Bosni i Hercegovini.

Iseljavanje nekoliko stotina Bukovičana oni uglavnom objašnjavaju strahom od proširivanja ratnih dejstava iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, kao i ekonomskom zaostalošću Bukovice.

Dio svjedoka naveo je da je u pograničnoj oblasti bilo pokreta paravojni formacija iz Bosne i Hercegovine. Vojni oficirili su potvrdili da vojska nije imala naloge za pretrese kuća građana islamske vjeroispovjeti, niti je to činjeno uz znanje komande.

U dosadašnjem toku istrage svjedočilo je pedeset ljudi.

Svoje su iskaze ranije dali i sedmorica osumnjičenih Pljevljaka, rezervista nekadašnje Vojske Jugoslavije i bivših aktivnih policajaca Crne Gore.

Prema saznanjima NDC-a, jedan dio aktivnih vojnih oficira suprostavljao se nedisciplini vojnih rezervista, ali zabilješke o tome nijesu dostupne istražnom sudiji Milanu Smoloviću.

Istraga nije došla ni do dokumenata iz kritičnog perioda koji se nalaze u Vojnom arhivu u Beogradu. Njoj su nedostupni i policijski arhivi koji su navodno uništeni u požaru koji je zadesio pljevaljsku policijsku stanicu nakon događaja u Bukovici.

Sudija Smolović, saznaje NDC, veoma je nezadovoljan što po četvrti put sprovodi istragu po istom slučaju. Indikartivno je, što se prvi put dešava u crnogorskom pravosuđu, da neki predmet toliko puta bude vraćen na doradu. Istovremeno, istraga se nije proširivala na lica iz više hijerarhijske vojne, policijske i političke ravni, što je u njenom početku dio javnosti pretpostavljao kao neizbježno.

Osumnjičeni Pljevljaci su ljudi nižeg socijalnog i društvenog ranga, i po pravilu, što može da bude samo koincidencija, pripadnici i simpatizeri opozicionih crnogorskih partija. To što su osobe obuhvaćene istragom uglavnom nižeg društvenog statusa, može ukazivati, ujedno i zbog ispoljene neodlučnosti u saslušanju svjedoka, da su najodgovorniji, ipak, zaštićeni od ruke pravde.

Nijednom od osumnjičenih, pri tome, nije određen pritvor, što može uticati na svjedoke na više načina. To obeshrabruje žrtve, a čini spokojnim potencijalne počinioce, pogotovo kada se zna da je u Crnoj Gori godinama «na čekanju» rješavanje slučajeva za ratne zločine.

Politički specifikum je i to što su prognani Bošnjaci od referenduma u Crnoj Gori, pa potom i u naredna dva izborna ciklusa dolazili u Bukovicu i njih preko stotinu je koristilo svoje pravo glasa. Oni su na glasanje u Crnu Goru dolazili u organizaciji Udruženja Bukovičana u Sarajevu.

2.         Aktivnosti na povratku prognanih            

U krizi se nalazi i projekat ekonomske revitalizacije Bukovice, što je Vladin projekat započet prije godinu dana. Funkcija Predsjednika Crne Gore, Filipa Vujanovića na čelu Državne komisije za obnovu Bukovice, samo je simboličnog značaja. Tim projektom sada rukovodi ministar bez portfelja, Suad Numanović, ali je od njegovog početka, kada je isplanirano ulaganje četiri i po miliona eura do danas uloženo samo pola miliona i to za dio jednog putnog pravca do mjesnog centra Kovačevići.

Iz Vlade su poručili da će se tokom ove godine uložiti milion eura za putnu i električnu infrastrukturu i izgradnju petnaest domova za prognanike. Prema saopštenjima iz Komisije, Vlade i Udruženja Bukovičana u Sarajevu, za povratak u Bukovicu je prijavljeno pedeset od nešto više od stotinu prognanih porodica. Prema saznanjima NDC-a samo je desetak porodica spremno da se vrati iz Bosne i Hercegovine i nastavi život u Bukovici. To su uglavnom staračka domićinstva, dok mlađi članovi tih porodica za sada nemaju namjeru za povratak.

            Medijska pažnja ovom procesu je veoma skromna. Svega nekoliko medijskih priloga je notifikovano u press klipingu NDC-a.

                                    III ZAKLJUČCI I PREPORUKE 

1)         Tužilačka neodlučnost i površnost, uz nečinjenje konkretnih poteza da se lista optuženih proširi na adekvatnu brojku, i na suštinske krivce na višem hijerarhijskom nivou, predstavlja glavnu manjkavost istražnog procesa. U tom smislu niko iz komandnog kadra vojske i policije nije za sada obuhvaćen istragom. Ni dopune istrage koje su naložene istražnom sudiji, ne ukazuju da bi se takvo proširenje moglo desiti u bliskoj budućnosti. U tom smislu, treba ispitati komandnu odgovornost u vojsci i policiji i istragu dodatno usmjeriti i u tom pravcu.

2)         Neophodno je efikasno privesti kraju istragu i odrediditi pritvor i podići optužnicu za lica za koja postoje dokazi. Skinuti obilježje službene tajne sa istražnog postupka. Sve aktivnosti treba zaštiti od politizacije.

3)         Osim djela ratnog zločina, istragom ispitati i optužnicom obuhvatiti sve slučajeve torture, činjenja materijalne štete i širenja nacionalne i vjerske mrženje, kako bi slučaj bio sveobuhvatno tretiran.

4)         Transparentnost ulaganja sredstava pri povratku prognanika veoma su važni kako bi se spriječile manipulacije sa povratkom i kako bi stvarni povratnici postal prioritet Državne komisije. Istovremeno, i oni koji ne planiraju povratak moraju od države dobiti pravednu materijalnu nadoknadu za obnovu svojih domova. Time njihova imovina dobija na vrijednosti, a zajedno sa odlučnim sudskim postupkom Crna Gora bi pokazala naklonost ka pravednosti i pravdi. 

5)         Nastaviti započeti projekat revitalizacije infrastrukture Bukovice, rad Državne komisije učiniti javnim i intenzivirati ohrabrivanje povratka protjeranih Bukovičana uz materijalnu podršku. Posebno je bitno voditi računa da pravo na obnovu kuća, dobiju smao oni kojima su kuće uništne 1992. i 1993.

6)         Oročiti na najduže još ovu godinu period za ulaganje planiranih sredstava u Bukovicu i pomoć uputiti prioritetno onim porodicama za koje se nesumljivo utvrdi da planiraju povratak.

Nansen dijalog centar